Sport Košarka

STOJAN IVKOVIĆ, PO ROĐENJU DUBROVČANIN, IZBORNIK MAĐARSKE, NAJUGODNIJEG IZNENAĐENJA EUROBASKETA

NAJJAČI SAM TRENER NA PRVENSTVU 'Ako vidim da mi igrač može biti zet, uzmem ga u reprezentaciju!'

STOJAN IVKOVIĆ, PO ROĐENJU DUBROVČANIN, IZBORNIK MAĐARSKE, NAJUGODNIJEG IZNENAĐENJA EUROBASKETA

ISTANBUL Tekst i slike: Tonči Vlašić

Stojan Ivković,
mađarski izbornik, prošao je, kako kaže, sve i svašta u životu. Bilo bi zanimljivo kad bi se jednom odlučio sve staviti na papir, napisati knjigu. Priča tako anegdotu kad se došao ispovjediti u katoličku crkvu u Mađarskoj uoči vjenčanja. U pola minute je, kaže, nabrojio što nije zgriješio u životu: 'Nisam nikoga ubio. Nisam imao posla s drogom, i to je to.'

Svećenik mu je tada rekao: 'Zanimljiv je taj vaš pristup ispovijedanju'. Potom je na red došla njegova odabranica. Zadržala se gotovo pola sata. Stojan kaže kako je već nakon nekoliko minuta, kada je vidio da mu je draga i dalje u ispovjedaonici, rekao sam sebi: 'Bože, što će mi ovakva grešnica? Što je ona zgriješila kad je toliko unutra?'.

Smije se dok to priča. Tko ga sluša plače od smijeha skupa s njime. Svašta je još rekao, ali, kaže, nije sve za javnost. Međutim, odmah je skočio kao oparen.

- Samo zahvaljujući toj 'grešnici', toj mojoj divnoj supruzi, ja sam danas bolji čovjek. I sretan čovjek.

Stojan je rođen u Dubrovniku 1966. godine. Majka je djevojački Obradović. Majčin brat Luka Obradović živi sa svojima i dalje u Gružu. Kad ga pitaju odakle je on kaže kako vuče korijene iz Hercegovine. Spomenut će u tom svom 'kopanju po korijenima' i Bijeli Vir pokraj Metkovića. Pokojni otac mu je iz Nevesinja. Kad je imao dvije godine otac je dobio posao u Jugopetrola u Kotoru te su Ivkovići digli sidro iz Dubrovnika. Majka je i danas u Kotoru. Svake godine je isti put kad ide na odmor. Prvo do Opatije, dva dana. Potom u Gruž. Nakon toga kod majke u Kotor.

- Radio sam svašta u životu. Nisam bio cvijeće. Naprotiv. otac, kojeg je Bog uzeo prerano, bio je sjajan čovjek. Jednom prilikom, kad sam baš 'zaribao', kad sam mislio da će me prebit k'o vola, sjeo je pokraj mene i rekao, to nikad neću zaboraviti i nisam: 'Sine, nemoj nikad osramotit obitelj'.

Te njegove riječi, priznat će, boljele su jače nego da ga je otac tukao danima. Smirio se s 18 kad je počeo igrati košarku. Od tada, već 33 godine, živi taj život. Počeo ga je u Kotoru. Potom vrlo brzo nastavio u Budućnosti iz Podgorice pa u Rabotničkom iz Skopja. Oba kluba su igrala tada u Prvoj ligi ondašnje države. Nije se u njima previše naigrao. Sreću je potom potražio u Spartaku iz Subotice. U ondašnjoj Drugoj ligi, koja je bila također prava i jaka liga. Kad se zakuhalo na našim prostorima, kad su ga u jednom trenutku doveli do toga čak do toga da mora birati između oca i majke, jer otac je Srbin, a majka Hrvatica, poslao ih je sve k vragu, uzeo stvari te otišao u Mađarsku. Igrao je do svoje 40-te.

- Kasno sam počeo, pa da ne ispadne da sam kratko igrao – u svom stilu će izbornik najugodnijeg iznenađenja prvenstva. Imao je kao igrač uspjeha. Bio je prvak Mađarske. Trenerski posao je počeo na klupi reprezentacije. Bile su neke borbe u Savezu, jedna strana ga podržala jer nije htjela da druga strana ne dovede nekoga svoga, a ovi drugi su njegov izbor podržali jer su mislili kako će sve poći k vragu te će onda oni sve preuzet. Međutim, Ivković je 2007. zadržao Mađarsku u prvom europskom razredu što nitko nije očekivao. Ali, nije ostao i dalje u reprezentaciji.

- Postavio sam uvjet. Obećali su kako će smanjiti broj stranaca u ligi s pet stranaca na tri. To nisu napravili, a to je gušilo domaće igrače. I zbog toga je reprezentacija bila loša. To je jedan od razloga zašto ih nije bilo 18 godina na Eurobasektu.

Nakon toga je radio u klubovima. Najviše sa Szolnokom, koji je igrao i ABA ligu. Opet se iskazao. I kao trener je bio prvak Mađarske. Vratio se u reprezentaciju. Ostvario je 6/0 u kvalifikacijama. Izbacili su Makedoniju, najugodnije iznenađenje prethodnog Eurobasketa.

- Smijali su se svi kad sam rekao kako ćemo imati 6/0 u skupini u kojoj je Makedonije. Znate, moraš imati kvalitetu da bi došao do vrha, najvećeg nivoa, ali sve drugo što nije ekstra klasa, a u tom razredu je veliki broj reprezentacija, tu pobjeđuje onaj koji vjeruje i voli igrati za reprezentaciji. U Mađarskoj ima nekoliko boljih igrača nego su ovi koji igraju u reprezentaciju, ali… Znate li kako ja biram igrače za reprezentaciju? Imam kćer. Ako vidim da mi igrač može biti zet, uzmem ga u reprezentaciju. Ako ne može, ništa. Dakle, biram po karakteru. Imam žestokih problema zbog toga. Kritike sa svih strana, međutim, rezultat je tu pa mogu plakat.

Na Eurobasketu je Mađarska pod njegovim vodstvom ostvarila protiv Češke pobjedu, a što joj je zadnji put na završnici prvenstva Europe uspjelo prije 48 godina. Dan poslije je dobila i Rumunjsku te se plasirala u drugi krug. Svi su plakali od smijeha na konferenciji za novinare nakon druge pobjede. Između ostalog je spomenuo kako su njegovi igrači ljepši i kako je i to presudilo da dobiju domaćina. Te večeri je na pitanje što očekuje od zadnje utakmice u skupini sa Španjolskom rekao: 'Izaći ćemo na teren i slikati se s njima. Nadam se da će nam se Gasol i ekipa potpisati za uspomenu'.

Na kraju su ga pitali što je Mađarskoj cilj u Istanbulu (Mađarska će u osmini finala igrati sa Srbijom)?

- Cilj nam je u Istanbulu najest se baklava.

Idem autom i imam manje novaca
Imao sam bolje ponude iz drugih država, ali sam ostao u Mađarskoj jer sam kratko i jasno – komodan. U Mađarskoj su mi dozvolili da na utakmice idem sa svojim autom. Nisam sjeo nikad u autobus s ostalima. Ne volim ga. Puno nas ima u njemu i to me živcira. 

To nije dobro, ide ekipa, a nema trenera.

- Što ja znam, ako ljudi koji odlučuju prihvate da ćeš ti doći spreman i znaju da ćeš svaki put poginuti za uspjeh, i takav si svaki put, tada nema problema i meni nikad nitko nije pravio problem zbog toga ni kad sam igrao, a ni sad kad sam trener. Mogao sam birati: sjedi u autobus i imat ćeš više novaca, a ja sam izabrao da idem autom i da imam manje novaca. Netko mi je rekao da je tako putovao nogometaš David Bergkamp, koji nije letio avionom. Međutim, on se bojao ići avionom, a ovo je moj komod. Odem dan ranije. Prošećem se sa suprugom. Dođem na utakmicu. Odradim na najbolji mogući način svoj posao za koji sam plaćen. Pozdravim se sa svima te na isti način te natrag. Problem bi bio da sam bio na tim utakmicama loš, nikakav, ali nisam nikad bio takav.

Mi smo dobili
S vaterpolom dobro stojim. Kad god je veliko natjecanje ja stavim šampanjac u frižider. Mama Hrvatica, otac Srbin, odrastao u Crnoj Gori. Žena Mađarica i živim u Mađarskoj - priča Stojan.

- Dobri su Talijani – dodajemo na što Ivković uzvraća: Jesu. Njih ili nekog drugog pustimo da svako pet, šest godina uzme nešto da se u njih ne bi ugasio vaterpolo. Drugi ne bi imali ozbiljnu ligu da nema igrača s ovih prostora s kojih sam ja. I tako, stvarno, svaki put stavim šampanjac hladit kad je vaterpolo natjecanje i kad me pitaju: 'Tko je dobio?', ja kažem: 'Mi!'.

Najjači sam trener na prvenstvu
Prije prve utakmice na prvenstvu, igrali smo s Hrvatskom, rekao sam kako želim sve pobijediti. Da nemam cilj da budem prvak, ne bih dolazio na Eurobasket. Vi ste se smijali. Što očekujete, da rečem kako sam došao s ciljem da bude dvadeset i treći od dvadeseti i četiri reprezentacije. Ha, znam, nisam lud, nisam budala. Znam da bi se trebalo dogoditi svjetsko čudo da Mađarska bude prvak, ali takav vam je moj pristup. Ako nemaš visoki cilj, nećeš ništa napraviti. Svojim igračima sam rekao: 'Mislim da sam najjači trener od svih trenera na prvenstvu'. Oni me gledaju, a ja nastavljam: 'Sve ih mogu namlatiti, prebiti k'o volove'. I onda sam im rekao: 'Sad vi izađite na teren i pokažite, ako ne u košarci, u čemu ste bolji od suparnika'. Poginuli su i rezultat toga je da igramo u Istanbulu.

Pištolj i tenk
Za mene je ovo košarkaško prvenstvo poput nekoga rata. Mađarska ima pištolj, a Španjolska, Hrvatska, Srbija, Rusija, Latvija, ove jače reprezentacije imaju tenk. I kad je tako, nećeš ići na neku čistinu te s pištoljem krenut na tenk nego ću ga pokušat namamiti u neku svoju ulicu te ga tamo pokušat zaustavit. Hrvatska ima Šarića i Bogdanovića, dva sjajna igrača, ali Hrvatsku nećeš dobiti ako ideš pokušati zaustaviti njih dvojicu, već ako uspiješ zaustaviti druge, ne dozvoliti da se drugi razigraju. Mi smo tako igrali i malo je nedostajalo da iznenadimo Hrvatsku, koja ima kvalitetu napravii na Eurobasketu dobar rezultat.

Treba podrška, a ne pametovanje
Želim hrvatskom sportu da mu država više pomogne. U Mađarskoj smo prosperirali što je premijer Viktor Obran zaljubljenik u sport te je odlučio pomoći. Danas, zahvaljujući tome, djeca nisu na ulici. Imaju igrališta, bazene, dvorane, sve bolje i bolje uvjete za rad. Što se tiče košarke, mi u Mađarskoj možemo samo učiti od Hrvatske. Ništa drugo. Možda im možemo biti primjer u jednom, ovom zajedništvu, koje smo stvorili. Mi smo obitelj. Svi ginemo za ovaj dres. I kad je tako, kad to vide navijači, onda su i oni skupa s nama. Kad toga nema, onda i s dosta boljim igračima nema uspjeha. Hrvatska je ovdje ostvarila najvažnije. Prošla je dalje. Dobila je četiri od pet utakmica. Treba joj podrška svih u Hrvatskoj, a ne pametovanje. Sjede kod kuće ispred televizije, ništa ne rade te pametuju. Pod nekim lažnim imenima pišu sve i svašta po portalima umjesto da svi skupa pošalju Petroviću, Bogdanoviću i ostalima podršku: 'Uz Vas smo. Idemo majstori!' Ma, isto je svugdje. Ne samo u Hrvatskoj. Nemojte živjeti u zabludi kako je kod drugih bolje. Međutim, kad ti se sto ljudi na ulici lijepo javi, kad vidiš da cijene što si radio i napravio, tada zaboraviš onu jednu, dvije budale kojima ništa ne valja te ti svašta pišu i govore. Svima kažem i to naučite: 'Postoji dobar čovjek. Postoji loš čovjek. Nije važno koje je vjere, koje je boje i kože'.

Napravio sam deset puta više nego što sam sanjao
Izazov je bio napraviti uspjeh s Mađarskom. Po meni je to puno teže nego s Hrvatskom biti na pobjedničkom postolju. Uživam u tome. Stranac, a 27 godina u vrhu u Mađarskoj. Nakon 18 godina došli smo na Eurobasket. Na Eurobasketu nakon 48 godina ostvarili pobjedu, i to ne jednu, već dvije te se plasirali u drugi krug. Govore mi poznanici: 'Stojane, dići će ti Mađari spomenik', a ja kažem: 'Ima nekih koji mi ne dižu spomenik, već kopaju grob. Čekaju kad ću da padnem'. Ali, neka znaju da za dvije, tri godine idem u mirovinu. Znaš, kad sam bio mali, tada mi je jedan veliki čovjek, koji je bio autoritet za mnoge, rekao: 'Kad budeš imao 50 godina, zatvori oči i sjeti se što si sanjao. Ako si ostvario svoje snove, onda od 50-e do 60-e živi, jer poslije 60 godina to nije više to'. I sad kad zatvorim oči, kad znam što sam sanjao, a što sam napravio, znam kako sam napravio deset puta više. Imam što je najvažnije lijepu obitelj, kćer i tri sina. Imam divnu suprugu. Znate, ona je bila najbolja košarkašica Mađarske. Igrala je pet Final fourova te jedan osvojila. I danas je u sportu. Jedna od glavnih za sport u okrugu gdje živimo te u ženskoj košarci u Mađarskoj.
 

Mađarska mi je puno dala
Moraš znati cijeniti gdje živiš. Meni je Mađarska puno dala. Kad je u nas bio rat, ona mi je dala mir. Moji igrači su poput radničke klase, malih ljudi. U svojim klubovima, budući igra veliki broj stranaca, oni su u drugom planu te u reprezentaciji imaju daleko bolji status nego u klubu. Uživaju kad igraju za reprezentaciju. Da, nakon pobjede smo se skupili na centru, okrenuli zagrljeni prema navijačima i zapjevali himnu. Uvijek je tako nakon svake naše pobjede!

Naslovnica Košarka

Najčitanije

Najnovije

Ubrzano se radi na lapadskom klizalištu

Ubrzano se radi na lapadskom klizalištu
Šator koji će pokrivati ovogodišnje klizalište na teniskim terenima u Lapadu do kraja današnjeg dana bit će zavr...
Ubrzano se radi na lapadskom klizalištu