NOĆ KADA SU SUZE SAME TEKLE 'Pituri' naslov prvaka posvetili Mirku Prpiću!

Na 0:1 u setovima i 1:8 u drugom je želio odustati. Čitava dvorana je već bila prekrižila partiju. Sve je vodilo prema 0:2 u majstorici finala doigravanja za prvaka Hrvatske, ne u setovima, što se i dogodilo, već prema 0:2 u partijama. Drugi set je izgubio sa čak 11:1. Tomislav Japec je već bio spreman za treći meč kad je počeo treći set između Miha Simovića i Tomislava Zubčića. Na semaforu 0:4. Tek tada je Miho dobio prvi poen u trećem setu. Potom i drugi…. Počeo je i on igrati, a ne samo Zubčić. Osjetili su to i navijači.

Miho je uspio dobiti treći set. Uspio je i četvrti u kojem je spasio meč loptu. U petom odlučujućem setu Zubčić je imao 7:5. I opet je Miho ustao na noge. Nije se predao. Nanizao je tri poena. Poveo s 8:7. Zubčić je izjednačio. Miho dobio idući poen. Opet Zubčić te opet Miho, koji potom nije dozvolio novo izjednačenje. Dobio je i idući poen. Pobjeda za izjednačenje u meču 1:1. Dok su navijači skakali od sreće, podigao je ruke i pogled prema gore. Bila je to pobjeda za Mirka Prpića. Zaplakao je u tom trenutku. Suze nije skrivao ni prije početka meča. Potekle su kad su svi u dvorani ustali te minutom šutnje odali počast čovjeku koji mu je, kad je imao šest godina, još dok je išao u vrtić, dao reket u ruke. Mirko Prpić je nakon samo dva mjeseca od tog prvog susreta s Mihom isticao kako 'Mali ima dobru ruku i kako je silno talentiran'. Vodio ga je i odveo do prvog osvojenog poena, potom do prvog dobivenog seta, nakon toga do prve dobivene partije te do prve medalje…

Priča trećeg meča finala, majstorice za prvaka Hrvatske, otišla je opet do maksimalnih sedam partija, kao što je bio slučaj i s prethodna dva. U toj sedmoj partiji s jedne strane stola Miho Simović, dijete dubrovačkog kluba, a s druge otac stolnoteniskog StaRR-a, Ronald Ređep. Tko pobijedi, donijet će svome klubu prvi povijesni naslov prvaka. Pobijedio je Miho za erupciju oduševljenja u Gospinom polju.

Od onog dana u vrtiću, pa sve do finala protiv Starra, Mirko Prpić je bio uz svog Miha te Piture. Nije vidio finale. Nije doživio povijesni uspjeh dubrovačkog kluba. Međutim, nitko u trenucima najvećeg uspjeha kluba nije zaboravio na njega. Miho nije imao snage uzeti mikrofon u svoje ruke. Uzeo ga je Roko Tošić. U drugoj ruci mu je bio pokal prvaka. Podigao je pokal visoko. Potom je govorio u ime cijele momčadi. Posvetili su uspjeh Mirku Prpiću. Jedva je Tošić izgovorio rečenicu do kraja. I njega je slomilo. Miho je bio otišao u kantun dvorane. Ponovno je zaplakao. Suza za suzom. I nije plakao samo on.

Miješale su se nakon finala i povijesnog uspjeha emocije. Čas se plakalo od radosti, čas od tuge. Dan nakon osvojenog prvog naslova prvaka Hrvatske, Pituri' će u srijedu, 17. svibnja na Boninovu u 17 sati ispratiti na vječni počinak svog Mirka Prpića. Još jednom mu reći veliko hvala!