PREMINUO MIRKO PRPIĆ 'Kad najmanje imaš, onda imaš i najviše'

Napustio nas je Mirko Prpić u 74. godini. Iznenada. Otišao je čovjek kojem je stolni tenis bio dio života. Prije dvije godine, kada je dobio najveće priznanje Dubrovačkog saveza športova, Nagradu za životno djelo, Hrvatski stolnoteniski savez je na svojoj službenoj stranici napisao: 'Svi koji znaju trenerski opus Mirka Prpića, znaju da je nagrada došla u prave ruke'.

Prpić je druženje s celuloidnom lopticom počeo sredinom 50-ih godina u Požegi. Poznanici su sklepali od dasaka stol za stolni tenis. On je dolazio i gledao ih. Potom je uzeo reket u ruke. Držao ga je sve do kraja života.

- Bilo je tada puno manje mogućnosti i izbora sportova nego danas, a stolni tenis nikada nije bio u žiži zanimanja. Ali, ima nešto u tom magičnom zvuku odskoka celuloidne loptice što privlači. Kad god prođete pored prostora u kojem se igra, odzvanja taj zvuk. Sport je to koji nije lagan, ali u njemu svatko tko ga voli može naći svoje mjesto, pa i oni koji su manje nadareni. Nisam ni ja bio nešto posebno nadaren, a - evo - tu sam cijeli život. No, iako je bilo nekad teško i mukotrpno, iako sam imao „pegula“, nije mi ni zbog čega žao. Da se mogu vratiti unatrag, ne bi ništa promijenio. Kad najmanje imaš, onda imaš i najviše. To me život naučio. I danas uživam u radu s djecom i veliko zadovoljstvo nalazim u naizgled malim stvarima. – kazao je Mirko Prpić primajući Nagradu za životno djelo na svečanosti početkom 2015. godine.

Prpić je iz Požege otišao prvo u Osijek, a prije gotovo 50-ak godina stigao je poslom u Cavtat. Ponio je sa sobom ljubav prema stolnom tenisu.  Pričao je kako je brata zvao da mu kupi stol te ga pošalje u Cavtat. U trenerskoj karijeri uspio je u mlađim uzrastima osvajati naslove prvaka Hrvatske. Njegova djeca, koje je trenirao, igrala su i u reprezentaciji. Najviše je guštao zbog uspjeha sa školskom ekipom Cavtata.

- Dao sam stolnom tenisu nešto, a on je meni vratio puno više od uloženog. Stekao sam životno iskustvo, naučio mnogo što, a imam prijatelje i poznanstva po cijeloj Hrvatskoj i to je ogromna vrijednost. U jednom malom, ali vrijednom sportu, dobio sam uistinu puno – rekao je jednom prilikom.

Bio je neizostavan na svakoj utakmici Libertas Marinkolora, uvijek u prvom redu, i ne samo prve ekipe. Dolazio je na drugoligaške susrete svog Konavljanina, gledao prijatelje iz Dubrovnika, Lučice, županijska natjecanja. Bio je u svakom kutku gdje god se čuo taj 'magični zvuk odskoka celoluidne loptice'.

Još se ne zna kada će biti posljednji ispraćaj Mirka Prpića.