Aaron Sorkin, scenarist Zapadnog krila, TV uspješnice o životu u Bijeloj kući i filmskog hita 'Društvena mreža' koji tematizira nastanak Facebooka, nije mogao odoljeti izazovu. Književni predložak 'Mollyne igre' učinio mu se toliko moćan da je prvi put u karijeri sjeo u redateljski stolac i snimio krimić kojemu su izmaknuli Zlatni globusi, ali cilja na Oscare.
Očekivanja su itekako utemeljena, jer je biografija Molly Bloom, posrnule američke skijašice koja počinje organizirati susrete pokeraša s vrtoglavo visokim ulozima, uistinu jak materijal. Inteligentna žena u svijetu naoko nadmoćnijih muškaraca nije baš česta pojava u suvremenoj američkoj filmografiji i zato joj vrijednost dodatno raste. Još i više jer je glavna uloga povjerena jednoj od najboljih hollywoodskih glumica na pragu četrdesetih, riđokosoj Jessici Chastain.
Ona je, kaže legenda, bila prvi izbor stvarne Molly Bloom i glavni uvjet za ekranizaciju bestsellera s snažnim scenarističkim pečatom redatelja Sorkina. Chastain je na platno prenijela snažnu osobnost bivše sportašice koja slobodnom voljom prelazi u sivu zonu i vozi slalom na rubu bezakonja.
Dok dogovara i nadzire kartaške partije u kojima se izmjenjuju celebrities, tajkuni i ruski mafijaši, Molly ni u jednom trenutku ne gubi prisebnost. Svjesna je u što se upustila i kakav može biti ishod ako uzme prvu proviziju. No, svejedno nastavlja igru u kojoj je njezina razboritost prvi adut, a seksipil tek dodatak. Ne posustaje ni kad FBI protiv nje gradi optužnicu zbog druženja s ruskim podzemljem, ostaje svoja čak i kad nema novca za honorar odvjetniku (Idris Elba) koji ionako dvoji u njezinu nevinost.
Chastainina junakinja toliko je nadmoćna da nadvisuje svakog muškog protagonista s kojim se susretne u kadru. Čini se da su svi dečki, pa i markantni Elba, tu kako bi pokazali tko u filmu ima 'višak testosterona'. I baš zbog toga prilično neuvjerljivo djeluje Mollyn odnos s ocem (jedva prepoznatljivi Kevin Costner) kojemu se, po već izlizanom obrascu, filmska kći cijelog života želi dokazati, pa makar i kroz opskurne hazarderske turnire.
Bez završnice u kojoj Sorkin junakinjino ponašanje objašnjava s 'father issues', 'Velika igra' bila bi, pokeraškim jezikom rečeno, ravna royal flushu. No, otprije je već poznato da su kod Sorkina jače karte kad prikazuje socijalne intrige umjesto obiteljskih suptilnosti.