Prije neuništive Elizabete II, rekorderka po duljini vladavine među britanskim monarsima bila je kraljica Victoria. Kao vladarica Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske, te carica Indije, na tronu se zadržala pune 63 godine. Njoj u čast cijelo je razdoblje od 1837. do 1901. nazvano viktorijanskim. Priča filma 'Victoria i Abdul' počinje uz zlatni jubilej kraljičine vladavine, kad usamljena i vlašću zasićena Victoria upoznaje indijskog muslimana Abdula i s njim otpočinje neobično prijateljstvo.
Filmska priča u režiji Stephena Frearsa, stručnjaka za uprizorenja dvorskih intriga, dobrim dijelom počiva na stvarnim događajima. Temelji se na romanu 'Victoria i Abdul' iz 2011. ,britanske spisateljice i novinarke indijskog porijekla Shrabani Bas, te zapisima Abdula Karima koji je dulje od desetljeća drugovao s kraljicom i podučavao je indijskoj kulturi i islamu.
Uloge Victorije drugi put se prihvatila oskarovka Judi Dench (kraljicu je već glumila 1997. u drami Mrs. Brown), dok je Abdula utjelovio mlađahni Ali Fazal, glumac s boolywoodskim zaleđem. Dvoje protagonista susreću se u trenutku kad Abdul kraljici u Windsoru ceremonijalno predaje novčić mohor kao simbol indijske potčinjenosti Kruni. Victoria u masi bezlične služinčadi zamijeti naočitog Indijca i poziva ga k sebi jer joj u masi dodvorica kronično nedostaje iskrenih sugovornika. Tako počinje Abdulov uspon kojem se žestoko opiru kraljičini najbliži suradnici.
Protiv uljeza ustaju Victorijini savjetnici i podvornici, njezin sin i nasljednik, pa čak i dvorski liječnik koji Indijca optužuje za spolnu bolest. U portretiranje ostarjele vladarice Dench je uložila točno koliko treba truda, dok se rola Munshija (indijski podučavatelj) pokazala kao prevelik zalogaj za Fazala, čiji servilno nasmiješeni lik do kraja ostaje manjkav. Ipak, kritičari su melodramatski element filma 'izrešetali' mnogo manje od povijesnog podteksta koji miriše na revizionizam. I doista, Victoria je prikazana kao suveren slabo upoznat s posljedicama britanskog kolonijalizma, rasizmom i eksploatacijom tuđih bogatstava.
Frearsov uradak kao da traži opravdanja za kraljičin povijesno dokazani konzervativizam i potporu teritorijalnoj ekspanziji Imperija. Frearsu u svakom slučaju bolje leže opisi ljubavnih intriga poput onih iz 'Opasnih veza'. Prijateljstvo Victorije i Abdula spada u donji dom njegove filmografije, što nikako ne znači da dio gledateljstva neće suosjećati s vremešnom kraljicom kao ženom koja se sa sjetom prisjeća supruga Alberta i tuguje zbog bezdušnosti njihovih devetero potomaka.
Istrgnut iz političkog konteksta, film postaje gledljivo ostvarenje za ljubitelje britanskog tradicionalizma.