-Jako sam bolesna, ništa ne mogu sama, morala sam do liječnika, a nisam znala koga pozvati. Čula sam na radiju da su u župi sv. Mihajla nabavili kombi i da su spremni pomoći. Nazvala sam, odmah su došli do mene i čekali sve dok pregled nije završio. Nosili su me kao dijete do kuće do koje je čak 27 skalina, a potom lift u neboderu. Užasno je kad na možeš ništa sam. Bila sam dirnuta njihovom pažnjom, stoga velika hvala don Robertu i dečkima Vladi i Ivu - ispričala nam je gospođa Marija, naša teško bolesna sugrađanka, dirnuta pažnjom mladih ljudi iz sv. Mihajla.
Tragom njezine priče, pošli smo na Mihajla gdje nas je nakon večernje svete mise na igralištu iza crkve dočekalo mnoštvo mladih. Igrali su utakmicu, toliko pozitivne energije na jednom mjestu rijetko gdje se može doživjeti u Gradu pritisnutom vrućinama.
Prvi sugovornik nam je Ivo Roko, mladić koji s dvadesetak svojih prijatelja uskače gdje god zatreba pomoć.
- Iako se možda čini da u Dubrovniku ima malo ljudi u potrebi, vjerujete da nije tako. Ima ih stvarno mnogo. Mi mladi župe sv. Mihajla pomažemo im kad god treba. Najčešće prevozimo bolesničke krevete iz jedne obitelji u drugu. Čim župnik don Robert nazove, skupimo se mi koji smo u tom trenutku slobodni i krećemo odraditi što treba. Događa se da nas neka tete nazove i kaže da je treba prevesti do bolnice ili iz bolnice doma. Prevozili smo i špahere i frižidere i druge stvari koje stariji i bolesni ljudi ne mogu sami, niti imaju nekoga svoga da im pomogne. Princip je dobro poznat. Ljudi kojima je potrebna pomoć zovu don Roberta, on nas i mi odmah krećemo na teren – kaže nam Ivo. Mlade posebno dirne oduševljenje ljudi kada im pomognu.
-Jako emotivno reagiraju, što nas dodatno potiče da pomažemo i odazovemo se na sve akcije koje se organiziraju – dodaje mladi volonter Caritasa Župe sv. Mihajla.
Upoznavajući ove mladiće i djevojke shvatili smo koliko su predrasude da današnju mladež zanimaju samo noćni izlasci, surfanje i mobiteli....
- Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da se nikada nije dogodilo od mojih prijatelja i poznanika koga sam pozvao da pomogne, to odbije. Naprotiv, svi su željni pomoći, samo ljudi nisu upoznati da u našoj blizini ima sugrađana kojima je pomoć potrebna -ističe Ivo i dodaje kako se odazovu i ljudi koji nisu vezani za crkvu, ali će u svakom trenutku doći i slobodno vrijeme utrošiti u pomaganje drugima.
U Caritasu župe svetog Mihajla pedesetak je članova, a mladih tridesetak.
Don Robert ponosan na svoju mladež u crkvi, no ističe da ima i niz drugih aktivnosti župskog Caritasa, koji u župi sv. Mihajla postoji tri godine.
- Želim naglasiti da karitativno djelovanje Župe sv. Mihajla ne započinje s mojim dolaskom i prije je don Željko imao hvale vrijedne akcije, pomagao je također svima potrebnima koji su mu se obraćali. Kad govorim o prethodnim župnicima, također mislim i na don Grga,, uvijek je bilo onih koji su se obraćali Župi i župniku za pomoć i oni su ovdje su vrlo rado izlazili u susret potrebnima. Mojim dolaskom se stvar samo dodatno proširila s obzirom na moje djelovanje kao ravnatelja u Caritasu Dubrovačke biskupije. Kroz mnoge mogućnosti otvarali su se izazovi pomaganja prije svega na području našega grada, pokrenuli smo akciju nabavke nekoliko aparata za dubrovačku Opću bolnicu u Dubrovniku, a sve zahvaljujući organizaciji božićnih koncerata. Samo za Opću bolnicu Dubrovnik prikupili smo preko 160 tisuća kuna.Za pleme Masai u Tanzaniji prikupili smo više od 31 tisuću eura i pomogli im za izgradnju vodovoda i cjepiva protiv malarije. Više od 2 tisuće djece spasili smo od malarije. Isto tako, u zadnje vrijeme smo, potaknuti pozivom Marijinih obroka, prikupili u ovom kriznom vremenu više od 14 tisuća kuna, što je stvarno hvalevrijedno. Inače, u župi svetog Mihajla u Dubrovniku postoji i akcija „Kuna nedjeljom za Caritas” u kojoj mogu sudjelovati svi. Tu smo spojili sve generacije vjernika, pa već i mala djeca pri ulazu u crkvu ubacuju kunu za Caritas u za to predviđenu kutiju. Od toga uplaćujemo četiri police osiguranja djeci bez odgovarajuće skrbi iz Doma maslina s tim da smo jednu policu već završili, a svaka košta 6 tisuća eura. Onda su tu plaćanja struje i vode, priča nam don Robert o humanitarnim akcijama crkve sv. Mihajla. Posebno je, naravno, ponosan na mlade župe sv. Mihajla i njihovu angažiranost.
