Dr. Lana Ferizović-Karađole i dr. Šime Karađole: ‘Nama je Medicinska škola drugi dom! Medicinari anatomiju uče kroz pjesmu i ples, a pomorci obožavaju vježbu reanimacije!‘

Kod njih doma je pravi liječnički konzilij, a u šali će reći kako žive ‘Našu malu kliniku’. Riječ je o nastavnicima stručnih predmeta u Medicinskoj školi Dubrovnik i supružnicima, dr. Lani Ferizović-Karađole i dr. Šimi Karađoli. Oboje su doktori medicine, zajedno su učili, polagali ispite i diplomirali na Medicinskom fakultetu u Sarajevu gdje su se i upoznali i vjenčali. Profesorica pokriva predmete: Anatomija, Fiziologija, Farmakologija, Radiologija, Patologija... Dr. Ferizović-Karađole je i fitoaromaterapeut, bavila se glazbom, glumom i pisala pjesme pa tako ima objavljenu zbirku “Iskre u tami” i CD zabavne glazbe “Nešto”. Baka i djed su joj bili prosvjetni radnici, majka liječnica, a ona je spojila prosvjetu i zdravstvo. Kaže kako je već kao ‘beba’ položila deset ispita u trbuhu jer joj je majka u to vrijeme studirala medicinu!

’Vratija se Šime i doveo Lanu’

Profesor Karađole predaje Mikrobiologiju, Kliničku medicinu, Prvu pomoć, a u Pomorsko-tehničkoj školi Medicinu za pomorce, gdje se uči o prvoj pomoći za potrebe pomoraca. Oboje 10 godina rade u Medicinskoj, a prije toga su skupa radili u Općoj bolnici Dubrovnik.

- Ja sam rodom iz Sarajeva, a Šime iz Dubrovnika pa smo nakon završenog fakulteta došli u njegov grad. Kako je Medicinska škola tad tražila profesora stručnih predmeta, oboje smo se prijavili, a u Općoj bolnici Dubrovnik odradili smo pripravnički staž, priča profesorica.

- Moja bivša razrednica i profesorica Luce Marić pozvala me da se, dok čekamo staž u bolnici, javimo u Školu za posao i tako je sve počelo u vrijeme ravnateljice, prof. Marine Rudenjak-Lukenda, dodaje profesor.

Lana i Šime jedno su vrijeme radili u Školi i u bolnici istovremeno. U Zagrebu su položili stručni ispit za liječnike opće medicine, a na Hrvatskom katoličkom sveučilištu položili za nastavnike, odradili nastavnički pripravnički staž i položili stručni pod mentorstvom dr. Suzane Đanić. Kako je profesor Karađole bio učenik Škole, ona im je postala drugi dom, a učenici kao druga djeca. Profesor Karađole otkriva kako mu je povratak u Školu kao ‘povratak doma’. Kao u reklami, ‘vratija se Šime’ (i doveo Lanu)!

- Isprva je bilo čudno ući u zbornicu samo za nastavnike. Drugačije je, ali se vremenom čovjek navikne. Svake godine nešto naučim, steknem novo iskustvo, isprobam neku novu metodu. Bivši profesori su me dobro prihvatili, sad smo pravi kolege, čujemo se i privatno, uzajamno razmijenimo iskustva. A nove nastavnike mi pomalo savjetujemo, kaže dr. Karađole.

Oboje osjećaju veliku zahvalnost.

- Htjeli bismo ovom prilikom zahvaliti bivšoj ravnateljici prof. Marini Rudenjak-Lukendi i novoj ravnateljici prof. Marijani Kulić i ostalim kolegama u kolektivu na podršci jer je Škola već 10 godina naš drugi dom, a učenici naša druga djeca. A nema ničeg ljepšeg od toga kad nas naša draga spremačica, gospođa Janja Pijević, dočeka sa smiješkom i kavom, tad s lakoćom započinjemo svaki radni dan! - kažu supružnici.

Supružnici Karađole kroz osmijeh kažu kako nema razlike između njihovog doma i Škole. Posao nose doma jer se stvari u medicini mijenjaju, ažuriraju, ispravljaju, a znaju učiti i od učenika.

Profesorica ističe kako joj je muž ujedno i tehnička potpora, posebno je bio tražen tijekom online nastave, a kad što ‘zašteka’ u Školi, tu je.

- Za ovo zanimanje morate biti i psiholog i nastavnik i roditelj i liječnik... Mi neprestano gledamo nečije nalaze, roditelja, baka i djedova učenika, puni su nam mobiteli nalaza! Drago mi je ako možemo pomoći, stalno učimo, idemo na edukacije, na sastanke Međužupanijskog vijeća liječnika iz cijele Hrvatske koji predaju u školama, kaže dr. Ferizović-Karađole.

Kreativan pristup gradivu

U najgorim danima epidemije, snimali su videa i tonove od kojih mnoge i danas učenici koriste, čak i studenti medicine!

Lanu su kao Sarajku odlično prihvatili, krenula je u učionicu posve otvoreno, učenici sve mogu pitati. Možda nisu svi izrazi isti u Sarajevu i Dubrovniku, ali u medicini je zapravo glavni latinski. Učenicima je pristupila prijateljski i kreativno, a najviše voli anatomiju i patologiju.

- Nastavu i svaki projekt pokušavam oblikovati kroz pjesmu. U njoj budu činjenice vezane za struku. Zadnji nam se projekt zove “Čučanj više – šećer niže” i govori o važnosti tjelesne aktivnosti za smanjenje šećera u krvi. Kad netko voli slikati ili crtati, pružim mu priliku da se izrazi kako najbolje zna. Tijekom online nastave smo obradili nastavnu cjelinu o mišićima, učenicima sam dala zadatak da doma naprave sve pokrete mišića. Za snimanje i objavu toga odabrali su TikTok. Snimili su kvalitetne uratke, radili su pokrete uz glazbu i na kraju bili ponosni, priča profesorica Ferizović-Karađole koja je isto kratko radila u pomorskoj.

Ne krije dr. Karađole kako je zanimljivo raditi u školi gdje vladaju djevojke i tamo gdje su muški glavni.

- Obično se kaže kako su djevojke pričljive, a muški povučeniji. No, novije generacije nautičara imaju jednu do dvije djevojke u razredu koje drže balans. S kim je lakše raditi? Pa kad čovjek nauči, nije velika razlika. Možda su učenice malo pričljivije, ali ima i dana kad bi i muški pričali - najviše o sportu, nogometu, videoigrama. Cure više prate što se događa na TikToku, gledaju koje bi haljine naručile, priča profesor Karađole koji se odlično snašao kao razrednik razredu medicinskih kozmetičarki.

- Učenicima pristupam više prijateljski jer ne želim im biti strah i trepet, u tome nema sreće. Zašto bi učenici kasnije nosili traumu i imali stres zbog dolaska na sat?! Ovako dođu opušteni, ako su naučili, dobiju dobru ocjenu, ako nisu, ima drugi put, veli profesor koji danas s lakoćom uvede red u razred.

Supružnici su i na fakultetu skupa vodili 127 studenata iz generacije, borili se za studentska prava... Tada su ih zvali “mama” i “tata”, ako je profesorica razrednica njezin suprug automatski postane ‘razrednik’, uvijek idu ‘u paketu’. Profesorica ima nulti prag tolerancije za nepoštivanje, voli prepričavati situacije iz bolnice ili privatnog života. Učenicima je tako ispričala svoj porod od prvog do zadnjeg trena.

- Ispričam im i teške situacije, ne želim ih plašiti nego poslati poruku da i oni mogu nekome spasiti život i da je važno ono što uče, podcrtava profesorica.

Sve je veći interes za upis u Medicinsku školu, kod medicinskih sestara-tehničara dosta učenika su putnici iz svih dijelova Županije, ali i Hercegovine pa i Imotskog, a kod fizioterapeuta je, recimo, više domaćih učenika. Smjerovi se mijenjaju ciklično. Pamte kvalitetan razred farmaceuta, ali i medicinskih sestara- tehničara, fizioterapeuta, sanitarnih i ekoloških tehničara, laboranata, medicinskih kozmetičara...

Profesor primjećuje kako pomorce itekako zanima medicina.

- Vole reanimirati. Natječu se tko će biti bolji jer imamo lutku s pokazateljem uspješnosti. Primjerice, ako moj rezultat bude 96 posto, a nekom učeniku 97, veseli se što ispadne bolji od profesora, govori dr. Karađole.

Anatomija spolnog sustava je ‘najzanimljivija’

Nažalost, s obzirom da medicinske sestre-tehničari u prva dva razreda imaju općeobrazovne predmete, mnogi tek u trećem razredu shvate da medicina nije za njih. Mnogima je prekasno prebaciti se pa ostanu iako je škola zahtjevna, s puno obaveza.

- Otvoreno savjetujemo učenike, pokušavamo naći nešto što im ide, treba učenike potaknuti da rade što vole. Nama se često čude što Šime i ja nakon šest godina medicine radimo u školi! Žale nas! No, mi se svo vrijeme bavimo medicinom, ona je naš život, poručuje profesorica.

Želja im je oboma da učenici svladaju gradivo, dosta je terenske nastave u i izvan Hrvatske, tako su bili u bolnici i hitnoj pomoći u Zagrebu, Splitu, u Sarajevu, lječilištu Reumal u Fojnici, tvornici lijekova Bosnalijek, znali su biti suci na natjecanjima Crvenog križa, sudjeluju na projektu E-Medica – Međunarodnoj smotri zdravstvenih škola ili SEMEP-u gdje je profesor nekad sudjelovao još kao učenik, nastoje promovirati grad, županiju, državu, školstvo, ali i zdravstvo. Posebno zahvaljuju turističkoj vodički Antei Glumac Barbir koja im uvijek izađe u susret i prikaže Dubrovnik u najljepšem svjetlu tako da se učenici njihovi profesori koji dođu iz drugih gradova i država rado vraćaju u grad podno Srđa.

Kad se u anatomiji uči o spolnom sustavu bude najviše smijeha i komentara, a doživio je profesor i u pomorskoj zanimljivu situaciju.

- Prolazili smo spolne sustave, spomenuli menstrualni ciklus, a jedan me učenik na usmenom ispitu pitao: “Treba li Vam objasniti muški ili ženski menstrualni ciklus?” Rekao sam mu da može pričati o bilo kojem, ali bi radije čuo nešto o ženskom! Baš sam se nasmijao, prepričava dr. Karađole koji u poslu voli trenutke smijeha.

- Ovo je spoj svega što sam radila, ovdje sve mogu spojiti. Nas dvoje radimo isto što moja baka i djed, a uzor nam je moja mama koja nam daje savjete. Formiramo te mlade ljude i naš trenutni odnos prema učenicima bit će njihov odnos prema pacijentima i svima ostalima. Ako im ostane grč, ostat će za cijeli život! Ponosni ste kasnije na njih kad ih sretnete, kao da smo im roditelji, recimo, učenica vam izvadi krv ili ih sretnete kad dijete vodite u bolnicu, napominju supružnici koji uz učenike ostaju vječno mladi.

Profesorici je šešir postao zaštitni znak. Kad su je jednom pitali zašto ne skine šešir, Lanin i Šimin 8-godišnji sin Enio brzo je odgovorio: "Ni kraljica nikad ne skida svoj sešir!" Oduševio je i nasmijao taj odgovor, ali jasno pokazuje Laninu povezanost s ovim modnim detaljom. 

Šešir je dio outfita, voli jače boje, tirkizno plavu, rozu, žutu... Voli bojama unositi vedrinu, a na terenskoj nastavi šešir je glavni rekvizit za slikavanje!

Kad nisu u službi ‘zdravstveno-pedagoškog rada’, najbolje se opuštaju na putovanjima ili ljeti uz more i sunce, a profesor se voli baviti tehnologijom, sitnim popravcima. Bračni par Karađole žive ‘Našu malu kliniku’, trenutno im jedino ‘šefuje’ sin Enio, ne dijele samo nastavne predmete i ljubav prema struci, a njihovi učenici od njih dobiju daleko više od samog Uvoda u anatomiju.