NIKA LASIĆ, ZDESLAV ČOTIĆ, JASNA JUKIĆ I BOJAN BERIBAKA Koronavirus je zaustavio cijeli svijet, ali ne i glumačku kreativnost

Kazalištarci su konačno došli na red! Nakon što im je Hrvatski zavod za javno zdravstvo dao 'zeleno svjetlo' za održavanje proba, dramski umjetnici i svi oni ostali koji sudjeluju u stvaranju predstava vraćaju se na radna mjesta.

Glumac uvijek može raditi na sebi

U Kazalištu Marina Držića 25. svibnja, dakle sutra, s radom počinje blagajna, na stranicama teatra objavljen je raspored za lipanj i srpanj, na taraci KMD-a odigrat će se 4., 5. i 6. lipnja komad „Glumci Gradu“ (Hommage Ivu Vojnoviću) u režiji Srđane Šimunović s početkom u 20 sati, a 12. lipnja na velikoj sceni slijedi premijera komada „Prosidba“ Antona Pavloviča Čehova u režiji Helene Petković, također u 20 sati. U istoj predstavi glumi Jasna Jukić koja je vrijeme restriktivnih mjera iskoristila na najbolji mogući način.



- Divno! Imam psa pa sam šetala, Grad je bio divan, pust, ponovo sam ga mogla upoznavati i osjetiti jer onako turisti nas ipak ometaju da Grad vidimo u punoj ljepoti. Slušam upute, poslušna sam i dobra, ali u svemu tome nalazim svoju slobodu jer čovjek može biti kreativan i u vrlo strogim uvjetima. Sve sam poštivala, ali sam nalazila svoj prostor koji može biti ispunjen drugim sadržajima. Glumac uvijek može raditi na sebi i nikad ne prestati.



Upravo nam to i jest zadatak, da i kad nismo u procesu stvaranja predstave, moramo raditi na sebi odnosno poslije se vidi koliko je tko spreman došao na posao, a koliko je tko bio po kafanama i provodio tako dane. I inače se to vidi. Postoje razne vježbe, to na raznim dramskim radionicama radimo s djecom u samom praktičnom dijelu, a da ne govorim o literaturi koju trebamo čitati i usvajati nove sadržaje, to je vječno, tu nema stajanja, objašnjava dramska umjetnica.

Na pitanje veseli li je povratak na daske koje život znače, Jukić odgovara:

- Naravno! Možda me malo ne veseli što sam vidjela da je Gradu Dubrovniku kultura nije toliko važna jer se prvo reže kulturi kad kriza dođe, a Dubrovnik je grad kulture pa me to malo zbunjuje. Ali, valjda će sve za par mjeseci doći na svoje mjesto. Trebali smo ranije nastaviti s probama, ali kako su radovi u Kazalištu, a Kazalište nije stalo s radom, stala je produkcija, međutim, ovi radovi su u kući i pošto svi imamo posla s meštrima, znamo da i ako su rekli do određenog roka, da je to uvijek sedam dana dulje pa evo i nama se produžilo sedam dana dulje tako da ćemo u ponedjeljak nastaviti probe.



- Pošto smo predstavu radili za malu scenu, sad je moramo prebaciti na veliku scenu zbog publike, zbog novonastale situacije. Hoćemo li biti uspješni jer je ono mali komorni komad, vidjet ćemo! Nadamo se najboljemu odnosno dat ćemo sve od sebe da bude sve kako treba. Trudit ćemo se, koncepcijski je zamišljeno za mali prostor, a veliki dio predstave smo već napravili, mi smo možda 15 dana pred premijeru stali s poslovima. Sad ćemo prvih sedam dana prearanžirati neke stvari, ali onda težiti premijeri, dodaje Jukić.

Nedostaje kazalište i divna publika

Njezin kolega u predstavi, Zdeslav Čotić otkrio je kako on proveo vrijeme pauze.

- Kako i sam spadam u rizičnu skupinu, povukao sam se na obiteljsko imanje u Dubravu, maleno mosorsko mjesto nekad ponosne Poljičke knežije. Uživao sam u poljoprivredi, šumarstvu i dugim šetnjama po planini. Vrijeme sam kratio čitanjem, molitvom i meditacijom. Jako mi nedostaje kazalište i s veseljem sam primio vijest o nastavku rada na predstavi „Prosidba“. Jasna, Flika i ja se odlično zabavljamo i nadopunjujemo, a cure koje nas vode su sjajne i već dokazane u našem kazalištu, poručuje Čotić.



Članica ansambla KMD-a Nika Lasić također otkriva kako je provela vrijeme izvan kazališta.

- Nažalost, COVID-19 je zaustavio cijeli svijet, ali ja nisam dozvolila da zaustavi mene i moju kreativnost. Ispunila sam slobodno vrijeme izrađujući anđele za prijateljice, čitajući, družeći se s obitelji, šetajući sa svojim kučkom Švrljom. Ali falilo mi je ono nešto....a to je kazalište i naša divna i vjerna publika. S nestrpljenjem iščekujem povratak u KMD da opet za našu vjernu publiku zaigramo predstave, navodi Lasić.



Glumcu Bojanu Beribaki epidemija korone došla je u pravo vrijeme, govori i zašto:

- Kćerkica mi se rodila u drugom mjesecu, tako da je u vrijeme korone mogao biti kući. Već ima tri mjeseca, brzo je to prošlo, sad je već velika, radi trbušnjake, počinje se dizati da vidi što je oko nje. (smijeh) Proveo sam ovo razdoblje najviše uživajući u bebi, obitelji, čitav četvrti i peti mjesec sam trebao raditi tako da me skoro ne bi bilo doma. Ovo ostalo vrijeme, iskreno govoreći, najviše smo smišljali što ćemo za objed, preuzeo sam ulogu 'glavnog kuhara' od supruge, morao sam pomoći da se ona više posveti bebi. Pročitao sam neke stvari koje sigurno ne bih mogao pročitati u nekom uobičajenom radnom periodu, najviše sam se posvetio čitanju, sviranju, vježbanju i zabavljanju s obitelji, to mi je bio prioritet. Možda će nekome zvučati čudno, ali meni su ovo bila dva najljepša mjeseca u životu jer sam bio doma sa svojima, to je u današnjem vremenu baš teško. Svi smo u pogonu, radimo po nekoliko poslova, ja pored glume i sviram, napominje Beribaka.

Ogromna promjena u KMD-u

Koliko mu je u svemu tome falilo kazalište?

- U neku ruku uvijek ti fali, meni kao glumcu jako nedostaje, ali gledao sam da to upotpunim, sebi sam dao neki zadatak, ali nije mi baš bilo ni mrsko, pored nekih romana uzeo sam čitati i neke drame pošto nikako da se izbalansiram pa pet knjiga počnem čitati odjednom! (smijeh) Uzeo sam neke ruske i španjolske drame, čitao sam, tražio sam što bi bilo interesantno za nekad u budućnosti raditi. Malo sam tijelo odmorio, a falilo mi je s neke stvaralačke strane. Poslije deset dana se već ulijeniš, kad si u kazalištu u pogonu, u nekom procesu maštanja i uvijek si aktivan, jedva čekam da se vratim na scenu, poručuje.

Iako uskoro počinju probe, još će malo moći predahnuti.

- Kolege od ponedjeljka nastavljaju raditi Čehova, Zdeslav, Flika i Jasna, meni probe počinju tek u šestom mjesecu, imam vremena fizički se pripremiti. Nikad nisam bio ovoliko slobodan pa mi je to malo čudno. Imam još nekih 'živih' predstava u Mostaru u tamošnjem HNK-u da sam trebalo čitav travanj ići po festivalima, trebao sam ići na probe, a ispalo je tako da ne moram paliti auto, doma sam, mogu uživati, dosta sam vremena proveo na 'točkovima', malo sam se smirio, iskoristio sam to vrijeme najviše za sebe i dobro mi je došlo, sretan je Beribaka.



Postoji još jedan razlog njegovog veselja zbog povratka.

- Čuo sam da se u našem kazalištu dogodila ogromna promjena, ako su glumci mogli uživati, drugi sigurno nisu jer kompletna tehnika, svi ostali očistili su kazalište, izbacili su nepotrebne stvari, jako me raduje vidjeti to kazalište u novom svjetlu, tako sam uzbuđen radi toga. Nedavno sam sreo kolegicu Anamariju Obradović i rekla mi je da vrijedno rade i jako se radujem da vidim što su napravili. Čim se nešto radi i nešto je u protoku, onda to sve skupa nekako bljesne drugim svjetlom, odmah se pročisti neka energija, raduje me vidjeti što se napravilo. I naravno, susreti s kolegama, jedva čekam da se vidimo i da svi iznesemo svoje stavove kako je tko proveo ovo vrijeme, što se kuhalo i tako to, ako ima neki recept - da se pokupi, smije se Beribaka.