Nova školska godina uvijek je stresna, no najbolje je da je djeca započnu u učionici

Pred početak nove školske godine koja je po mnogočemu izazovna, razgovarali smo s mag. psihologije Majom Hatvalić Capurso iz Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih pri Općoj bolnici Dubrovnik.

Ministar obrazovanja Radovan Fuchs objavio je kako će učenici u školske klupe 7. rujna. Logično je da se roditelji boje i da mnogi dvoje poslati djecu u školu ili ne. Kako se postaviti u ovoj izuzetno stresnoj situaciji?

U najboljem je interesu djece da se nastava po mogućnosti održava u cjelovitom razrednom odjelu, a tek u nuždi da takav oblik rada i učenja zamijeni nastava na daljinu. U najboljoj vjeri trebamo se osloniti na usklađenost odluka Ministarstva obrazovanja s preporukama Kriznog stožera. Mislim da nije dobro da svaki roditelj individualno procjenjuje sigurnosne rizike od zaraze. Tu bih onu narodnu „ daj dite materi“ prije tumačila kao „pusti odluku struci“ a ne doslovno.

Ministarstvo obrazovanja najavilo je konkretne upute za početak školske godine tek 31. kolovoza. Je li to prekratak rok da bi se djeca, roditelji i prosvjetni djelatnici uspjeli kvalitetno pripremiti za početak nove školske godine?

Djeca uživaju u praznicima i kupaju se do samog početka nastave, ne razmišljaju previše o školi, tako da su roditelji uglavnom ti koji se unaprijed brinu i pripremaju. Smatram da nema nikakvog razloga za zabrinutost i da roditelji mogu svojim smirenim ponašanjem pokazati kako nisu zabrinuti te da će sve uz početak školske godine proteći uredno i mirno. Dijete s lakoćom „čita“ roditeljeve emocije pa je zato važno da pretjeranu brigu roditelj ne prenese na mališane.

Što biste savjetovali roditeljima kako najbolje pripremiti dijete na odlazak u školu u korona vremenu?

Kao što već od malih nogu i od vrtića djeca uče, od izuzetne je važnosti održavanje higijenskih navika, kako kod kuće tako i u javnom prostoru. Za malu djecu je teško održavati fizički razmak preporučen za socijalnu distancu, ali je jako bitno da ne razmjenjuju predmete koje stavljaju u usta – griženje olovaka, dijeljenje soka ili marende, zajedničko posezanje u vrećicu čipsa ili takve slične stvari. Za dječju sigurnost je bitno da je roditelj tu negdje prisutan i da pomogne ako zatreba – zato naglasimo svojim mališanima da ćemo biti uz njih i pripomoći ako zatreba u učenju, bilo ono u školi ili online od kuće.

U nekim europskim zemljama djeca su već krenula u školu i za vrijeme nastave nose masku. Mogu li djeca izdržati boravak u školi pod maskom? Ne smijemo zaboraviti tu su i učenici sa zdravstvenim smetnjama poput astmatičara, alergičara...

Svakako se generalne preporuke razlikuju od svakog pojedinog slučaja, pa će tako sigurno na prvom mjestu biti zdravstvena sigurnost učenika. Vjerujem da će se preporuke prilagođavati sukladno zdravstvenom stanju pojedinog učenika. Škola je specifična sredina u kojoj djeca borave značajan dio dana, te bi svakako trebalo osigurati siguran i ugodan boravak djeteta u školi.

Kakve psihičke posljedice može ostaviti na razvoj djece odlazak u školu po pravilima 'novog normalnog'?

Kao ljudi općenito, a posebno kad smo djeca, relativno se lako i brzo prilagođavamo i prihvaćamo nove stvari. Nošenje maskica ili držanje općih higijenskih i zdravstvenih preporuka za djecu je onoliko stresno koliko je to stresno roditelju, pa ako roditelj naglašava svoje mišljenje ili stav, svakako dio toga prenosi na dijete. Kao odrasle osobe, tu smo da djeci olakšamo svaku prilagodbu i ispratimo svaku promjenu, a ne da im otežavamo adaptaciju.

Je li uopće moguće od djece očekivati da će poštivati fizičku distancu, neće zagrliti prijatelja ili pak neće dodirnuti oko ili nos?

Djeca su jako spontana i reagiraju emotivno, tako ako im dođe da zagrle prijateljicu, to će sigurno i učiniti. Tako i održavanje fizičke distance je malo drugačije između djece. Ipak puno je načina na koje možemo djecu zaštiti od zaraze, ali u zagrljaje im ne bih dirala. Vezano za dodirivanje svog tijela (griženje noktiju, kose, olovaka, trljanja očiju i nosa...) puno je toga što djeca trebaju naučiti, te je dobro skrenuti pozornost na higijenu, kao i na ambijent u kojem se neko ponašanje događa. Tako je npr. u redu dodirivati oči i nos prilikom umivanja, ali nije za vrijeme pisanja ili čitanja u školi. U redu je ispuhati nos, ali je u redu i nakon toga oprati ruke.

Dobar dio roditelja zagovara online nastavu. Koliko je ona poželjna? Je li takav vid nastave imao utjecaja na psihičko zdravlje djece? Jesu li rađena neka istraživanja o tome?

Online nastava i praćenje od kuće je novi vid obrazovanja koji je prvo bio usmjeren na odrasle (online edukacije, tečajevi i usavršavanja za odrasle) a sada se zbog epidemiološke situacije širi i obuhvaća i one najmlađe. Dijete ima potrebu za blizinom druge osobe i neposrednim kontaktom. U vrijeme online nastave svakako, osim ako nismo u propisanoj 14-odnevnoj izolaciji, možemo održavati kontakte s drugim ljudima ili vršnjacima: šetnje, igre na otvorenome, vožnja biciklom, rolanje... puno je načina kako ostati povezan, iako nismo zajedno u školskim klupama.




Je li bolja opcija za djecu ipak ići u školu uz sve propisane epidemiološke mjere, nego biti u školi kod kuće bez kontakta s drugom djecom?

Poštujući propisane epidemiološke mjere, ako omogućimo siguran boravak u školi, ne vidim razloga za ostajanje kod kuće.

Što preporučujete djeci, a što roditeljima dva tjedna pred početak školske godine?

Praznike treba iskoristiti za aktivnosti na otvorenome, zabavu i druženje. Kad počne nastava, bila ona online ili iz klupa, potrebno je fokus staviti na učenje. Zadržat ćemo i tada zdrave navike, šetnje, rekreaciju i vrijeme za odmor i igru. Osigurajmo svojoj djeci uravnoteženo djetinjstvo u kojem ima prostora i za učenje i za igru i zabavu.

Koliko lakšem privikavanju učenika školi po novim pravilima mogu pomoći učitelji i nastavnici? Na nastavnom kadru je velika odgovornost. Ipak, zar i oni nemaju pravo na strah od zaraze?

Prosvjetni djelatnici su inače izloženi većem broju prijenosnih kapljičnih bolesti. Znamo kako se ponekad prehladi veći broj djece iz istog razreda. Potrebno se pridržavati zdravstvenih preporuka, provjetravati razrede, poticati na pranje ruku za vrijeme boravka u školi i općenito držati se pravila dobrog ponašanja. Biti učiteljica ili nastavnik, nije samo posao, to je svojevrsni poziv, te su prosvjetni djelatnici svjesni svoje uloge u životima djece.

Javljaju li vam roditelji čija su djeca imala određenih problema tijekom korona krize uzrokovanih promijenjenim načinom života u lockdownu.

U profesionalnom djelovanju se nisam susrela s djecom koja su patila od negativnih posljedica online nastave. Na roditelju je da potiče zdrav i uravnotežen način života, pa je tako uvijek moguće prošetati ili se susresti na otvorenome pridržavajući se mjera. Djeca koja su inače bila u tretmanu zbog emocionalnih smetnji su se doslovno odmorila u online nastavi, jer je pritisak usmenih odgovaranja i ispitivanja smanjen. Isto tako i vršnjački sukobi su drastično opali, te su djeca koja su ranije bila izložena nekim vrstama vršnjačkog nasilja, doživjela olakšanje.

Kako suzbiti ili barem umanjiti kod roditelja stres uzrokovan strahom za sigurnost svog djeteta, a u konačnici i cijele obitelji zbog odlaska u školu? Kako umanjiti ili suzbiti taj strah zbog povratka u školske klupe koji je, nažalost, prisutan i kod djece?

Strah od neizvjesnosti je normalna ljudska reakcija i nije moguće poništiti ili izbrisati strah. Određena doza straha je uvijek prisutna. Mnoga djeca u školu odlaze sa strahom od loše ocjene ili sa strahom da neće biti prihvaćeni u društvu. Roditelji također strahuju za svoju djecu. Strah nam je gotovo urođen, te ako nije prejak, ima dobru i zaštitnu funkciju, da se zaštitimo od moguće opasnosti. Iskoristimo taj „strah od Covida“ da budemo odgovorniji, uredniji i dosljedniji u higijenskim navikama i lijepom ponašanju općenito.